EKO dešavanja

Februar
Praznik mimoze - manifestacija u čast prvog proljećnog cvijeta, mimozeVrijeme održavanja: tokom februaraMjesto odrzavanja: Herceg Novi, Igalo, Baošici, Đenovići, Kumbor

Mart
Dani kamelije - u čast cvijeta kamelije odrzavaju se izložbe cvijeća, likovne izložbe, pozorišne predstave, bal kamelija, izbor dame/kamelijeMjesto održavanja: Kotor, Stoliv

Jun
Tivatske ljetnje fešte - zabave koje se organizuju u toku cijelog ljeta na plažama i drugim javnim površinam gdje se prezentuju tradicionalni, lokalni obicaju uz ribu i vinoMjesto održavanja: Tivat
Dani ekologije, turizma i kulture - tradicionalna eko-turistička manifestacija, promocija turizma na Skadarskom jezeruMjesto održavanja: Rijeka Crnojevića

Avgust
Bokeljska noć - defile ukrašenih barki, zabava po trgovima Starog Grada, vatrometVrijeme održavanja: treća subota u avgustuMjesto održavanja: Kotor

Decembar
Maslinijada - festival posvećen maslini, susreti proizvođača maslina, maslinovog ulja i agruma upotpunjeni izložbom narodnih nošnji i kulturno zabavnim programomMjesto održavanja: Bar
Festival vina i ukljeve - zabavne, tradicionalne manifesta­­cije u čast Skadarskog jezera, njegove ribe i dozrijevanja čuvenog crmničkog vina.Mjesto održavanja: Virpazar

Smjernice koje EU daje u vezi sa ekoturizmom

Ekološki prostor: turistika destinacija koja mora biti Nacionalni park ili park prirode, zaštien ekosistem ili divlja priroda.
Ekoturisti: po definiciji to bi bili uglavnom ljudi koji na odmor dolaze u manjim grupama.Iskustvo koje oni traže u prirodnim i egzotičnim mjestima je sjedinjavanje sa prirodom i lokalnom kulturom.
Ekološka zaštita: neko ko nudi ekoturizam u nekom prostoru to područje mora zaštititi, mora njime aktivno upravljati sa prepoznatljivim zaštićenim spomenicima, bez obzira da li su oni spomenici prirode, kulture...
Ekološka aktivnost; ekoturisti bi trebali šetati, posmatrati krajolike, proučavati biljni i životinjski svijet, družiti se sa lokalnim stanovištvom, od njih kupovati autohtone proizvode, upražnjavati različite ekološki prihvatljive sportove...
Ekološke informacije: posjetioci se moraju pripremiti za mjesto koje posjećuju kako bi u njemu poslije uživali. Isto tako se i domaćini moraju pripremiti za dolazak takvih gostiju, kako bi im pružili što bolju sliku sebe i svog kraja.
Ekološki kontakti: posjetioci se moraju družiti s lokalnim stanovništvom prevazilazeći jezičke barijere uz pomoć vodiča.

EKOLOGIJA I CRNA GORA

1974.
- Shvatajući potrebu zaštite životne sredine u Ustavu iz 1974. godine životna sredina je određena kao ustavna kategorija.
1991.
- Skupština Crne Gore donijela je Deklaraciju o Ekološkoj Državi Crnoj Gori

DEKLARACIJA O EKOLOSKOJ DRZAVI CRNOJ GORI
Mi, poslanici Skupstine Republike Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrozavanja prirode, zastita identiteta prostora na kome zivimo i djelujemo postala nas neodlozan i pravovremeni posao.
Svjesni duga prema prirodi, izvoru naseg zdravlja i inspiraciji nase slobode i kulture, posvecujemo se njenoj zastiti u ime sopstvenog opstanka i buducnosti potomstva.
Prihvatamo da ni jedna razlika medju nama nije toliko velika koliko su velike promjene kojima je izlozeno nase prirodno okruzenje. Bez obzira na nasa nacionalna, vjerska, politicka i druga ubjedjenja i osjecanja, znamo i prihvatamo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bica organski povezani sa svetinjom i cistotom prirode.
Covjek i priroda u njemu i oko njega cjelovito su jedno u svojim dubinama i po svom smislu i naznacenju.
Stoga je oduvijek zloupotrebu covjeka pratila zloupotreba prirode. Zato opredjeljujuci se i boreci se za dostojanstvo covjeka pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode.
Donosenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja drzavni odnos i poziva na mudrost sve ljude da sprijece ekolosku katastrofu koja nam prijeti.
20. septembar 1991. Skupstina Republike Crne Gore
1992.
- U Ustavu iz 1992. godine piše da je Crna Gora demokratska, socijalna i ekološka država.
1996.
- Usvojen Zakon o životnoj sredini koji govori o zaštiti životne sredine u skladu sa principima održivog razvoja.
2001.
- Vlada Republike Crne Gore je usvojila studiju Pravci razvoja Crne Gore ekološke države. Ova studija predstavlja dugoročni razvojni dokument i osnovu za uspostavljanje ekološki održivog razvoja. Potpuna realizacija ove studije predstavljala bi ostvarenje ideje iz Deklaracije iz 1991.god. o Crnoj Gori ekološkoj državi.
2002.
- Izvještaj o stanju životne sredine po prvi put urađen u skladu sa standardnom metodologijom Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).
2005.
- Strateški master plan za upravljanje čvrstim otpadom.
2005.
- Strateški master plan za otpadne vode.
2005.
- Skupština Republike Crne Gore usvojila je Zakon o strateškoj procjeni uticaja. Ovaj Zakon se bavi procjena uticaja koje na životnu sredinu imaju određeni planovi, programi i strategije. Zakon predstavlja jos jedna korak u harmoniziaciji domaćeg sa EU zakonovadstvom, a njegovo stupanje na snagu je predviđeno od januara 2008. godine. Planirano je da se period do stupanja na snagu iskoristi za razvoj kapaciteta neophodnih za sprovođenje ovog Zakona.
2005.
- Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora je uputilo pismo-odgovor na dostavljeni izvještaj Misije UNESCO-a, u kojem se precizira da Vlada Republike Crne Gore obustavlja dalje aktivnosti na realizaciji izgradnje HE Buk Bijela i potapanja dijela zaštićenog UNESCO područja, NP ’’Durmitora’’ i rijeke Tare.
2006.
- Ministarstvo zaštite i uređenja prostora Vlade Republike Crne Gore uz pomoć Ministarstva životne sredine i teritorije Vlade Republike Italije, Programa za životnu sredinu Ujedinjenih nacija UNEP – Koordinacioni centar Mediteranskog akcionog plana MAP i Program za razvoj Ujedinjenih nacija UNDP LO Podgorica završavaju Nacrt nacionalne strategije održivog razvoja Crne Gore.
2007.
- Osnovana Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore.
2007.
- U Ustavu nezavisne i suverene Crne Gore u I članu stoji: Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.

Znacajni datumi vezani za ekologiju

1979.
Prva svjetska konferencija o klimi održana je 1979 godine. Ova konferencija je imala veliki značaj jer se tema klimatskih promjena počela razmatrati na međunarodnom nivou.

1987.
- Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač. Montrealski protokol je usvojen 16 Septembra 1987 godine, i do danas ima 191 zemlju članicu. Ovaj datum predstavlja istorijsku prekretnicu u zaštiti ozonskog omotača te je od strane Ujedinjenih Nacija proglašen kao Međunarodni dan za zaštitu ozonskog omotača.
1992.
U okviru Konferencije UN o razvoju i zaštiti životne sredine, 1992 godine donesena je okvirna Konvencija o klimatskim promjenama. Konvencija definiše aktivnosti na unutrašnjem i globalnom nivou, koje se odnose na klimatske promjene i prizvod tih aktivnosti trebalo bi da bude stabilizacija koncentracije gasova sa efektom staklene bašte.
1997.
Konvencija je jasno definisala problem vezan za emisiju štetnih gasova, ali nije definisala način kako da se to ostvari. Pristupilo se izmjenama 1997. god. u vidu amandmana. Kako se konferencija održala u Kjotou u Japanu ove odluke su poznate kao Kjoto protokol. Kjoto protokol obavezuje najrazvijenije zemlje svijeta da do 2012. godine za oko 5,2 odsto smanje emisiju šest štetnih gasova. Protokol predstavlja globalnu akciju usmjerenu ka smanjenju negativnih klimatskih promjena, za koje je pouzdano utvrđeno da se javljaju u oko 90% slučajeva kao posljedica nepravilnog odnosa čovjeka prema prirodi. Veliki broj zemalja je potpisao ovaj protokol, ali ima i onih koje su odbole da potpišu sprovođenje ovog protokola. Novi sporazum o emisiji štetnih gasova, koji će zamijeniti postojeći Protokol iz Kjota, čija važnost ističe 2012. godine, trebalo bi da obuhvati i zemlje u razvoju kao što su Kina i Indija.
2007.
- II Internacionalna konferencija o klimatskim promjenama i turizmu u Davosu. Naglaseno je da turizam kao vodeći sektor u oblasti ekonomskog razvoja može pružiti izuzetan doprinos ublažavanju negativnih posljedica klimatskih promjena kroz kreiranje održivog turističkog proizvoda primjenom niza instrumenata kao što su : karbon takse, korišćenje obnovljivih izvora energije, ekološkog načina gradnje itd...
2007.
- Potpisana deklaracija o ekologiji. Šesta ministarska konferencija "Životna sredina za Evropu" održana u Beogradu uz prisustvo predstavnika 51 državne delegacije. Usvojena deklaracija na Ministarskoj konferenciji o ekologiji u Beogradu određuje smernice politike zaštite životne sredine u narednih pet godina.
2007.
- Bivši američki potpredsjednik Al Gor i klimatska komisija Ujedinjenih nacija dobili su Nobelovu nagradu za mir u 2007. godini zbog zalaganja za razvoj svijesti o promjeni klime.
Skoro svi ekološki problemi koji se danas javljaju na neki način imaju globalni karakter i njihovo rješavanje je moguće na međunarodnom planu. Međutim, ako se pogleda odakle potiču ti problemi lako se dolazi do zaključka da je to nesto sto je vezano za pojedinca, lokalnu sredinu, državu. To je odnos pojedinca prema prirodi, način življenja, odnosno svijest svakog pojedinca da od njega u velikoj mjeri zavisi u kakvim životnim uslovima će da živi. To je i odnos lokalne sredine prema pravilnom izboru pravca razvoja i njegovog mogućeg uticaja na životnu sredinu. To je i pravilna odluka države o svojim strateškim pravcima razvoja koji se neće vezivati za nekontrolisano iskorišćavanje prirodnih resursa.

Nacionalni park Durmitor

Predjeli Durmitora, po lijepoti i neokrnjenosti rijetko i autentično dijelo prirode, proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, Park obuhvata osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39.000 ha.
Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jeste prostrana visoravan na 1.500 mnv, koju usijecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2.000 mnv i među njima najveći Bobotov kuk sa 2.525 m.
Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera, nazvanih ''gorske oči'', na visinama iznad 1.500m. Najveće i najatraktivnije je Crno jezero. Veličanstvenosti pejzaža doprinose, pored ljepote jezerskog basena i blistave vodene površine, prostrani šumski predio koji ga okružuje i vrh Međeda, gorostasno uzdignut nad njim. Udaljeno je 2 km od planinskog gradića Žabljaka, zimskog turističkog centra Crne Gore.
U blizini Crnog jezera nalaze se, ne manje impresivna, Zmijinje jezero, utonulo u stoljetnu smrčevo-jelovu šumu i Barno jezero, u sredini prostranog tresetišta, okruženo sa svih strana, takođe, četinarskom šumom.
U nizu hidrografskih bisera Durmitora izdvajaju se: ljepotom i divljinom okruženja - Skrčka jezera, okovana ledom i snijegom do sredine jula - Zeleni vir i Modro jezero i uljuljkana usred nepreglednih livada - Vražje i Riblje jezero.
Među najljepšim ukrasima Parka su i bistre, silovite rijeke koje su ovom području podarile velelepne kanjonske doline. Posebno impresionira rijeka Tara, kako ljepotom i pokretom svojih voda, tako i dubinom i pejzažom kanjona, čineći ga jednim od najljepših u svijetu.
Po bogatstvu flore i faune, složenosti ekosistema, zastupljenosti preko 1.300 vrsta vaskularnih biljaka što predstavlja izuzetnu koncentraciju sa velikim brojem endemičnih i reliktnih vrsta, Durmitor predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost i trajnu inspiraciju naučnika i ljubitelja prirode. U sebi je unjedrio prave raritete prirode, kakve su i šume crnog bora na lokalitetu Crna poda čija grandiozna stabla, i do 50 m visine, odolijevaju vremenu punih 400 godina.
Durmitorski nacionalni park obiluje značajnim brojem spomenika kulture od antičkog perioda do najnovijeg doba. Najkarakterističniji su srednjevjekovni spomenici: razvaline gradova i utvrđenja, mostovi i karaule, nekropole sa stećcima i manastirski kompleksi u dolini rijeke Tare.
Kao primjere etnološke baštine, važno je pomenuti tipove seoskih kuća, tzv. ''savardake'' i vodenice rasijane po katunima i durmitorskim potocima.
Sva raskoš prirodnih ljepota, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare, preovladala je da se NP ''Durmitor'' uvrsti u spisak Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog komiteta za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine, dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom ''Čovjek i biosfera'' 1977.godine uvrštena u svjetske ekološke rezerve biosfere.

Nacionalni park Biogradska gora

Nacionalni park Biogradska gora je osnovan 1952. godine. Smješten na sjevero-istoku Crne Gore, između rijeka Tare i Lima, u središnjem dijelu planine Bjelasice, zahvata površinu od 5.650 ha.
Samo šest godina nakon proglašenja Yellowstone-a prvim nacionalnim parkom u svijetu, zaštićena je i teritorija Biogradske gore. Zaštita Biogradske gore, sa slivom Biogradske rijeke i Jezerštice, datira još od 1878. godine kada je ova teritorija postala Knjažev zabran - kao poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli.
Omeđen planinskim visovima, ispresjecan potocima i uvalama, ukrašen prelijepim jezerima, okićen stoljetnim šumama i pitomim livadama, ovaj NP predstavlja veličanstven dar prirode.
Pejzaž je izuzetno pitom, sa dominantnom zelenom bojom usled prostranstava jedinstvenih šumskih ekosistema, koje smjenjuju živopisni krajolici sa livadskom vegetacijom.
Glacijalni oblici reljefa kao što su vrhovi visoki i preko 2.000 m (Crna glava - 2.139 mnv) i glečerski valovi i cirkovi, sa više glečerskih jezera, daju predjelu neponovljivu lijepotu.
Najznačajnija prirodna vrijednost ovog NP je prašuma Biogradska gora, koja zauzima površinu od 1.600 ha i jedna je od poslednjih triju u Evropi. Ima karakter strogo zaštićenog rezervata.
U srcu prašume smjestilo se prekrasno Biogradsko jezero, najveće i najpoznatije u nizu ledničkih jezera na području ovog NP. U bistroj jezerskoj vodi ogleda se sva ljepota drevne šume dajući joj modro-zelenu boju.
Znamenitosti prašumskog rezervata, ostale prirodne vrijednosti i pejzažne ljepote NP kandiduju ovo područje za uključenje u Svjetsku prirodnu baštinu i međunarodni ekološki program ''Čovjek i biosfera''.
Istorija je na ovim prostorima ostavila duboke tragove. Kulturno-istorijsko nasleđe NP ''Biogradska gora'' čine arheološki lokaliteti, sakralni spomenici, narodno graditeljstvo. Brojni autohtoni objekti narodne arhitekture u selima i katunima: kuće, brvnare, kule, vodenice, rasuti su po obodu prašumskog rezervata planine Bjelasice.Vrlo slikovito i atraktivno djeluju katuni Pešića rupe, Vranjak, Šiška, Vragodo. Ljeti padine ožive, katuni se ispune, a proplanci zaspu zvucima čaktara.

Sta je ekoturizam

Ekoturizam se jos uvek smatra, ali jednim od najbrze rastucih segmenata turisticke industrije.

Zahvaljujuci jos uvek ocuvanoj sredini, pejzaznoj raznolikosti na relativno malom prostoru i bogatom kulturnom nasledju, Crna Gora ima velikog potencijala za razvoj ekoturizma.