петак, 8. мај 2009.

CRNA GORA I ENERGIJA

Razvoj društva, gledano globalno, u direktnoj je zavisnosti od mogućnosti proizvodnje dovoljnih količina energije, naročito električne. Sve zemlje svijeta, u manjoj ili većoj mjeri, se suočavaju sa ovim problemom. Neke zemlje su uspjele da obezbijede dovoljno energije za svoje potrebe, ali se suočavaju sa veoma velikim ekološkim problemima. Razlog za to je što u proizvodnji struje koriste velike količine fosilnih i nuklearnih goriva.

Ako sa globalnog pređemo na teren lokalnog i razmotrimo kakva je situacija u Crnoj Gori, uočljiv je konstantan nedostatak električne energije u dugom nizu godina. Procjenjuje se da će u ovoj godini nedostajati oko 40% potreba za električnom energijom. Već nekolike decenije nije urađen nijedan energetski objekat.

Kompletna proizvodnja zasniva se na klasičnim izvorima tj. koriste se hidro i termo elektrane.

Pored ovako nepovoljne energetske situacije u Crnoj Gori do sad nijesu sprovođena sistemska istraživanja na osnovu kojih bi imali validne podatke kolike su mogućnosti korišćenja alternativnih oblika energije. Za izgradnju energetskih objekata na bazi klasičnih izvora postoje uslovi, ali izgradnja takvih objekata nanosi nenadoknadivu štetu prirodi i zdravlju ljudi. Svjež primjer u tom smislu je pokušaj potapanja kanjona rijeke Tare. Crna Gora ima obavezu da, ne samo kao deklarisana ekološka država nego zaista zbog očuvanja prirodnog bogastva i zdravlja ljudi, usmjeri proizvodnju energije ka alternativnim oblicima.

Iako nijesu vršena sistematska istraživanja, na osnovu podataka o broju sunčanih dana u toku godine i upoređivanja tih podataka sa zemljama koje već uveliko koriste sunčevu energiju lako se dolazi do zaključka da je područje naše zemlje izuzetno pogodno za korišćenje ovog oblika energije. Kako je već prethodno istaknuto da se velika količina električne energija koristi za dobijanje toplotne energije, svakako da bi trebalo dobro iskoristiti pogodnosti sunčeve energije za ovu namjenu. Opravdanost pokazuju i individualni i turistički objekti na našem primorju koji već koriste sunčevu energiju za dobijanje tople vode. Iskorišćavanje kod ovakvih sistema ide i do 70% što je mnogo više nego kod sistema kod kojih se za ove namjene koriste klasični izvori.

Država treba da nađe modele pomoću kojih će stimulisati upotrebu sunčeve energije za ove namjene. Nije to ništa novo, prosto treba pogledati kako su to riješile pojedine zemlje Evropske unije kod kojih se ovaj vid posticanja korišćenja alternativnih oblika koristi već duži niz godina. Takođe treba normativnim putem regulisati način gradnje svih objekata kako bi bili prilagođeni da u što većem stepenu koriste sunčevu energiju.

Slična situacija je i kod korišćenja energije vjetra. Pojedini predjeli u srednjem i sjevernom dijelu države i skoro cijelo crnogorsko primorje pogodni su za iskorišćavanje energije vjetra. Krajem 2004. godine postavljen je vjetroagregat snage 500kW u Vilusima u blizini Nikšića koji je nažalost neposredno nakon montaže teško havarisan usljed direktnog udara groma.

Ohrabruje činjenica da se u Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine osim izgradnje velikih hidro i termo elektrana pominje i gradnja malih hidroelektrana kao i početak korišćenja vjetroenergije, bioenergije i energije sunca.

Pozitivan signal u tom pravcu je i to što je crnogorsko Ministarstvo za ekonomski razvoj ovih dana objavilo tender za dodjelu koncesija po kombinovanom aranžmanu za istraživanje vodotoka i izgradnju malih hidroelektrana.

Нема коментара:

Постави коментар